Početak gradnje Kalvarije pada u vrijeme drugog svjetskog rata. Uređivanje Kalvarije, započeto po zamisli nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, nedvojbeno se ubraja među posebno značajne pothvate.

U tom razdoblju, koje se može smatrati prvom fazom uspostave, Kalvarija je prostorno - urbanistički u potpunosti oblikovana i to po uzoru na izvorni koncept "Kalvarije na otvorenom", odnosno, "na brdu". Godine 1941. uspostavljene su prve četiri postaje: I. Pilat osuđuje Isusa na smrt, II. Isus prima na se križ, III. Isus pada prvi put pod križem i IV. Isus susreće svoju majku. Figuralne kompozicije spomenutih prizora, na velikim postamentima, isklesane iz kararskog mramora, djeluju iz daljine kao živi prizori.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina nastavljeni su radovi na Kalvariji. Obnavljanje starih (1989. g.) i postavljanje (1977-1990. g.) preostalih jedanaest postaja Križnog puta trajalo je od 1977. do 1990.godine. O tome je odlučivao Nadbiskupski odbor i bistričko svetište s marnim župnikom, dok je o umjetničkoj izvedbi brinuo dr. Antun Ivandija. Sredinom osamdesetih godina (1984.) podignuta je također i fontana s kipom Majke Božje, postavljena usred livade iz koje kreće uspon s početnim postajama "Via crucis". Kao svaki živi izvor, ujedno simbol života i vjere, fontana je ubrzo na tom mjestu postala omiljeno okupljalište hodočasnika.

Glavna značajka kiparskih radova izvedenih na Kalvariji i na fontani u toj drugoj fazi obnove jest činjenica da svi od reda nose autorski potpis.